Možda će proći i godine prije nego što se dozna cijela pozadina priče o ovim eksplozijama, no, kako piše Guardian, napadi su morali biti pomno planirani.

Stručnjaci vjeruju da je u svaki od uređaja ugrađen mali nosač stabilnog eksploziva.

- Nije potrebno puno jer je blizu tijela pa je dovoljno i par grama eksploziva da uzrokuje povredu, pojasnio je za Guardian Alan Woodward, profesor kibernetičke sigurnosti na Univerzitetu Surrey.

Prvi val eksplozija u utorak pokrenula je posebna poruka čelnika Hezbolaha, što implicira, tvrdi Woodward, određenu modifikaciju ugrađenog softvera dojavljivača. To znači da će uređaj eksplodirati kada se pošalje odgovarajuća poruka.

Svjedoci su otkrili da pejdžer najprije zasvirao, potom je obavijest pauzirana, zbog čega je bilo dovoljno vremena da vlasnici približe uređaje licu, a potom su uređaji detonirani i došlo je do eksplozije. Libanonski doktor su stoga izvijestili o liječenju višestrukih ozljeda ruke i oka nakon eksplozije.

Dvanaest ljudi je poginulo, a oko 2.800 ozlijeđeno u eksplozijama u utorak, a 14 je umrlo u drugom valu eksplozija koje su uslijedile u srijedu kada su počeli eksplodirati voki-tokiji.

Ovo sugeriše da se radilo o usklađenom pokušaju ometanja Hezbolahovih komunikacija, što bi mogao biti uvod u bombaški napad na južni Libanon ili drugi konvencionalni vojni napad, navodi Guardian.

Oleg Brodt, direktor Cyber Labsa Univerziteta Ben-Gurion, ističe da sabotaža uređaja za komunikaciju nije jednostavan pothvat.

- Možda je čak bila potrebna ili saradnja proizvođača ili izraelske špijunske agencije Mossad (op. a. Izralel i Mossad nisu preuzeli odgovornost za napade), ili bilo koga tko stoji iza napada, da sami proizvedu uređaje, iako je to spekulativno, uzjavio je Brodt.

Peejdžeri su imali logo tajvanskog proizvođača, Gold Apollo. Osnivač Hsu Ching-Kuang je objasnio da je pejdžere korištene u eksplozijama izradilo preduzeće u Evropi koje ima pravo koristiti ime tajvanske firme. Njegova firma je podugovorila proizvodnju modela koji je detoniran u eksplozijama s malo poznatom firmom BAC Consulting KFT koja ima sjedište u Budimpešti, prenosi N1.

No, onda situacija postaje složenija. BAC Consulting registrovan je u Mađarskoj 2022. godine, a na stanici je navedena adresa u Budimpešti, ista adresa koju koristi više firmi. Izvršna direktorica je Cristiana Bársony-Arcidiacono, a kako je navedeno na njenom profilu na LinkedInu, ona je diplomantica London School of Economics (LSE) i izvorni je govornik i mađarskog i italijanskog.

Guardian ju je kontaktirao, a ona je samo upitala kako je novinar došao do broja i potom prekinula vezu. Međutim, za NBC je potvrdila da je njena firma radila s Gold Apollom.

- Ja ne izrađujem pejdžere, ja sam samo posrednik. Mislim da ste krivo shvatili, rekla je, a kasnije su mađarski zvaničnici također rekli da dojavljivači nisu proizvedeni u njihovoj zemlji.

Web stranica BAC Consultinga pala je u srijedu, ali internetske arhive stranice bile su pune generičkih slika obala i nejasnih opisa bez ikakve reference na proizvodnju dojavljivača. Ranije objave Bársony-Arcidiacono na LinkedInu sadrže proruske i antiukrajinske poruke.

Izrada smrtonosnih pejdžera samo je pola priče jer ko god da stoji iza napada, morao je imati dobar obavještajni uvid u Hezbolah – a to su one obavještajne informacije koje Mossad i druge izraelske sigurnosne agencije nisu imale o Hamasu uoči kobnog napada 7. oktobra prošle godine.

Onaj ko stoji iza napada znao je da je Hezbolah naručio oko 5.000 pejdžera,nakon što je vođa grupe Sayyed Hassan Nasrallah u februaru upozorio da se ne koriste mobilni telefoni.

- Vaš mobitel je njihov agent, upozorio je tada generalni sekretar Hezbolaha, ni ne sluteći da će neprijatelj potom iskoristiti pejdžere i u njih ugraditi eksploziv.

Nadalje, napadač je morao znati i ko će isporučiti utređaje Hezbolahu, a imali su i način da osiguraju da mogu kontrolirsati njihovu isporuku grupi, kao i njihovu proizvodnju ili sabotažu.

- Razmjer, razaranje i preciznost napada sugerišu sofisticiranu operaciju koja se pripremala mjesecima, rekao je Emile Hokayem iz Međunarodnog instituta za strateške studije.

Iako Izrael nije preuzeo odgovornost za napad, malo ko sumnja da iza napada ne stoje njegove sigurnosne snage. Napad je uključivao hiljade uređaja, a ne samo jedan telefon s minom poput onog korištenog za atentat na vođu Hamasa Yahya Ayyasha 1996.

Yoav Gallant, ministar obrane Izraela, nazvao je Lloyda Austina, svog američkog kolegu, “nekoliko minuta” prije nego što su dojavljivači počeli eksplodirati da mu kaže da slijedi operacija u Libanonu, navedeno je na web stranici Axios. Nisu objavljeni nikakvi detalji, a State Department je rekao da SAD nije bio unaprijed upozoren na plan napada.

No, bez obzira na to koliko je planiranje bilo sofisticirano, u stvarnosti su stradali brojni civili. Human Rights Watch, posmatračka grupa, rekla je da zakon o ljudskim pravima “zabranjuje korištenje mina zamki … upravo kako bi se izbjeglo izlaganje civila ozbiljnoj opasnosti”.

Hokayem tvrdi da operacije s pejdžerima i voki-tokijem “predstavljaju ponižavajući udarac i veliki operativni sigurnosni promašaj za Hezbolah”.

- Veliki broj žrtava širom zemlje duboko su uticali na libanonsko društvo i na Hezbolahovo biračko tijelo, ustvrdio je.

(Ajdin B.)