Još jedni izbori u Venecueli su prošli po sličnom scenariju kao posljednjih desetak godina. Maduro tvrdi da je odnio pobjedu, a opozicija da je pokradena. I nastup kandidata je bio gotovo isti. Maduro tvrdi da je opozicija sluga Washingtona i krupnog kapitala, a opozicija da zemlja ide u katastrofu.

U podijeljenjim društvima obje strane često pretjeruju u svojim ocjenama, ali glasači u Venecueli biraju između dvije strane. Na izbore ne izlaze snage koje će reći da će dobre strane Madurove vlasti zadržati, a loše promijeniti.

Chávezova ostavština

Iako to na Zapadu zvuči kao blasfemija, treba reći da je Maduro imao pozitivnih stvari u svojoj vladavini, odnosno da je jahao na onome što je postigao njegov prethodnik Hugo Rafael Chávez Frías. Na primjer, prije dolaska Cháveza na vlast milioni stanovnika nisu nikada imali priliku da ih liječi ljekar, iako je zemlja u apsolutnim brojevima bolje stajala nego danas. Profit od prodaje nafte ostajao je u rukama uskog kruga ljudi, dok milioni od toga nisu imali nikakve koristi.

Chávez je i danas Madurova glavna uzdanica, iako se s ove tačke gledišta može reći da je aktuelni predsjednik jedna od većih grešaka prethodnog. Madurovi propusti su ogromni i opozicija ga opravdano kritikuje za mnoge stvari. Bivši vozač autobusa, koji je do Cháveza došao preko radničkih sindikata, nema vještine da uspješno upravlja državom kakva je Venecuela.

Maduro za sve nedaće krivi Washington i sankcije, što je dijelom tačno. Ali njegova vlada pokazala se nesposobnom da proizvede i gorivo, pa ga je Iran spašavao pošiljkama, a prodavnice su bile prazne. Iako je to posljedica i sankcija, nema opravdanja zašto Venecuela nije razvila peradarstvo, kada je zemlji nedostajalo mesa i jaja. Ili da država smještena u Amazoniji nema načina da proizvede toalet papir, čak ni u godinama kada je u susjednom Brazilu vlast obnašala njemu bliska ljevica.

Pored toga, na ulicama Venecuele haraju bande i bilo je godina kada je broj ubistava u toj zemlji bio upoređivan sa brojem ubistava u Iraku ili Libiji, u kojima je trajao rat. Nakon novog kruga sankcija, koje je uveo tadašnji američki predsjednik Donald Trump, zemlju je napustilo više od pet miliona ljudi, prešavši u susjednu Kolumbiju, dok se razvija prekogranični kriminal svih vrsta.

Prozapadna opozicija

U svojoj borbi s opozicijom Maduro nema kreativnosti. On se prema njima odnosi sa pozicije sile i optužuje ih za izdaju i služenje Washingtonu, kao nastavak onoga što je radio Juan Gerardo Antonio Guaidó Márquez, kojeg je Zapad priznao za predsjednika Venecuele i kasnije to priznanje dobrim dijelom povukao.

Taj narativ jača zbog opozicije, što se dokazalo i pred ove izbore. Na izborima za opozicionog predsjedničkog kandidata pobijedila je María Corina Machado Parisca, ali joj je vlast zabranila da se kandiduje, jer je navodno ranije pozivala na intervenciju protiv Venecuele i tražila sankcije. Machado Parisca je onda podržala malo poznatog Gonzáleza Urrutiju kao kandidata.

Machado Parisca je dugo godina u politici i njena politika oduvijek je bila da se porazi „chávizam“, odnosno politika koju je utemeljio bivši predsjednik i koju je loše nastavio Maduro. Njeno vezanje za Zapad i poziv da se obračuna sa politikom koja je milionima ljudi omogućila dom, zdravstvo i školstvo, Maduro je iskoristio i oko sebe izgradio bazu glasača koja mu uvijek daje veliki broj glasova, bez obzira na stanje u zemlji.

Prošle sedmice pobjedu na predsjedničkim izborima u Argentini uvjerljivo je odnio Javier Milei, kojem su mediji sa Zapada pripisali različite atribute - anarhista, liberal, libertarijanac, desničar, pobornik imperijalizma...

U oktobru prošle godine Maduro je sa Washingtonom dogovorio da će popraviti izborne uslove i zauzvrat dobio ukidanje dijela sankcija na prodaju nafte u trajanju od šest mjeseci. Pred izbore taj novac mu je dobro došao, prije nego su sankcije vraćene na snagu nakon isteka zadatog roka.

Geopolitička igra

Vlast tvrdi da je Maduro na izborima dobio nešto više od 51 posto glasova, a González Urrutia 44 posto. Opozicija tvrdi da je njihov kandidat dobio 72 posto glasova. Na ulice su izašle pristalice i vlasti i opozicije. Dok vlast tvrdi da se radi o novoj obojenoj revoluciji podržanoj izvana, a koje su u Venecueli više puta pokretane, opozicija tvrdi da brani narodnu volju.

Ubrzo po saopštavanju rezultata, u regiji i svijetu stvorila su se tri bloka. Jedni su stali iza Madura, drugi iza opozicije, a treći traže transparentno brojanje glasova. Međutim, takvo brojanje sada je nemoguće izvesti, a da u njega nema sumnje barem jedna strana. Iza Madura su stali Rusija, Kuba, Bolivija, Honduras, Nikaragva i drugi. Iza opozicije SAD, Argentina, Čile, Peru, Kostarika, El Salvador i drugi. Na dodatne provjere rezultata pozvali su Brazil, Meksiko, Kolumbija, Španija...

„Narod Venecuele je mirno i u velikom broju glasao o budućnosti svoje zemlje. Njihova volja se mora poštovati. Osiguravanje pune transparentnosti u izbornom procesu, uključujući detaljno prebrojavanje glasova i pristup evidenciji glasanja na biračkim mjestima, od vitalnog je značaja“, rekao je šef diplomatije Evropske unije Josep Borrell, suštinski sumirajući izborni dan, nastavak onoga što vjerovatno slijedi i kako će biti tretirani rezulati izbora, odnosno da li će Maduro imati snage da se održi na vlasti u svom trećem šestogodišnjem mandatu.

Patnja Venecuele se nastavlja. Država koja ima najveće potvrđene rezerve nafte na svijetu nastaviće da trpi ekstremno siromaštvo, gdje u dvadesetak mjeseci mjesečna plata varira od par do nekoliko stotina američkih dolara. Paradoksalno, zbog nafte. Tako je kompanija Petróleos de Venezuela, S.A. (PDVSA) postala najvažnija činjenica u politici prema toj zemlji.

Ta nafta je magnet za SAD i Kinu, ali i za Rusiju. Kada je Zapad Rusiji uveo sankcije zbog agresije na Ukrajinu ideja Washingtona je bila da Venecuela popuni rupu na tržištu, posebno Sjedinjenih Država, kao što je ranije bio slučaj. Ali dogovora sa Madurom nije bilo, dijelom zbog njegovih zahtjeva da se ukinu sve sankcije i da se niko ne miješa u poslove Venecuele, što znači da prestanu podržavati opoziciju, dijelom zbog protivljenja u Washingtonu, posebno Trumpovih pristalica.

Od nedjelje ljudi su na ulicama Venecuele i niko nije siguran kako će se situacija odvijati. Ali ono što je sigurno jeste da Maduro neće odustati od vlasti, osim ako na to ne bude prisiljen, a što će još jednom objasniti potrebom da „chávizam“ živi. Kada je 2013. godine počinjao predsjedničku kampanju izjavio je da mu je u kapelu, u kojoj se sam molio, doletjela ptica i da je to bio Chávez da bi mu dao blagoslov. Da li će mu ovaj put neko doći u molitvama nije poznato, ali ako dođe sigurno će mu reći da je on bolji od opozicije i da narod i vojska moraju braniti predsjednika, koji deset godina živi na slavi svog prethodnika. To će biti dovoljno da mu mnogi opet daju podršku.

(NAP)