"Kada pomislim na 3. maja, rečenica "Bit će sve u redu", je rečenica koju više ne mogu izgovoriti. Sa svojom srednjom kćeri sam tog jutra izašla iz stana upravo s tom rečenicom. U torbu sam stavila jednu bočicu s vodom i malo keksa koje je Katarina pravila prethodne večeri. Pomislila sam da će joj sigurno biti potrebni - priča Miljana, majka ubijene Katarine.

Ona je ispričala da je tog jutra krenula u školu sa saznanjem da ima povrijeđenih, ali ne i "masakriranih".

"Pomislila sam da je možda neki "vračarski klan" pucao ili neki drugi klan i da je zalutali metak pogodio Katarinu - rekla je ona.

"Poslala sam sliku svojoj prijateljici, doktorici, kako bi je prepoznala. Ona me je pozvala i pitala za boju očiju i rekla da djevojčica koja je u bolnici ima plave oči. Rekla sam da to nije ona i da mi javi ako dobije još neku informaciju. Tad je došao i otac Sofije Negić. Doktori su prepoznavali djecu po odjeći, ali nas dvoje tog jutra nismo vidjeli našu djecu - priča majka ubijene Katarine.

Ona je rekla i da kobnog 3. maja nije vidjela svoju kćerku jer je radila cijelu noć.

"Posljednje čega se sjećam jest snažni zagrljaj koji nam je dala pred spavanje - rekla je ona i dodala da joj je, kada je izlazila iz Tiršove, policajac rekao da ima i nastradalih.

"Tada sam počela trčati ka školi. Imala sam nagon da razbijem kordon policije da dođem do svog djeteta, da vidim što je s mojom kćeri, ali me je spriječilo to što je bilo 30 policajaca. Svima bi nam mnogo značilo da smo znali što se unutra događa. Ta četiri sata za nas su bili kao vječnost - ispričala je ona.

Kako je dodala, dok je bila ispred škole, telefon je ostavila da se puni u lokalu pored, a kada je u 12.34 ušla u lokal vidjela je da ju je neko zvao u 12.12.

"Odmah sam nazvala, tada mi se javio policajac i rekao da dođem u MUP. Odbijala sam, govorila da ne želim doći, ali on mi je rekao da moram. Kada sam ušla na drugi kat inspektor koji je bio tu rekao je da da će rečenica koju će izgovoriti biti nešto najteže što će učiniti. I tu nam je rekao da je naše dijete ubijeno. Mi smo se onda vratili ispred škole da kažemo svojoj drugoj kćeri koja je bila ispred što se desilo - ispričala je Katarinina mama.

Kako kaže, Katarina je imala 12 godina i 9 mjeseci kada je ubijena i radovala se svom 13. rođendanu više nego psu kojeg je tada trebala dobiti.

"Mi poslije 3. maja nismo spavali u našoj kući. Kada sam nakon toga otišla u stan da pokupim neke stvari ispao je papirić koji je Katarina ostavila. Pomislila sam da je to neki znak. Na papiriću je pisalo: "Volim te najviše na svijetu, Kata" i nacrtala je srce. Moja Kata je često ostavljala poruke koje sada ljubomorno čuvam od svih - rekla je majka djevojčice.

Majka ubijene Katarine je ispričala da se njena kći nije družila s dječakom ubojicom, a da je prvi put pomislila da nešto nije u redu s njim kada je 28. aprila Katarini poslao zadatke što su radili u školi.

"Katarina me je pitala da joj pomognem pošto nije razumjela što piše. Prvi znak da nešto nije u redu s njim je njegov rukopis. Rukopis mu nije bio čitak i bio je raspisan - rekla je majka djevojčice.

Kako je ispričala, ono što su saznali iz razgovora s drugom djecom, da je došao nasred terena očekujući da će se družiti s njim samo zato što je tu. Tijekom rođendanskih proslava, on se nije družio s drugom djecom i ni s kim nije pričao.

"On je ili čisto zlo ili ima neku dijagnozu, a njegovi roditelji su znali da on ima problem i nisu željeli kazati da je njihovom sinu potrebna pomoć.

"Mogli su barem nama u četiri zida kazati - navodi ona.

Prvi je na suđenju pred sudsku govornicu izašao Ivan Božović, otac Ane Božović, kojem je sudac rekao da ispriča kako se osjećao dok se događaj odvijao, kako su se osjećali sve vrijeme, kako nakon toga, kako kada su saznali za smrt i da li poznaju obitelj Koste K.

"Treći maja je počeo kao bilo koji školski svibanj. Ona se spremila za školu, obukla je suknjicu, bilo je slikanje za godišnjak što je njoj bilo vrlo važno. Ja sam je poljubio i ona je krenula u školu. Ja sam taj dan morao otići po psa, pošto smo se večer prije toga vratili iz Soluna.

Krenuo sam po psa koji je bio na čuvanju i vidio sam da imam propušten poziv u 8.33 od Ane. Ubrzo sam je pozvao i ona mi je rekla da su ona i Bojana dežurne i da želi naručiti hranu u Meku. Ja sam joj rekao dobro, da trebam poći po psa, pa ću podići novac i odnijeti joj da ona i Bojana naruče - ispričao je Božović.

Ovo ročište se odnosi na parnični postupak koji je uslijedio nakon prijave 27 članova pprodica ubijenih u OŠ "Vladislav Ribnikar" koji su podnijeli tužbu protiv dječaka ubice, njegovog oca Vladimira, majke Miljane i protiv škole.

Tužba zbog koje se danas održava ročište je podnesena zbog naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli uslijed smrti bliske osobe, kao i na ime pretrpljenog straha. Također, ovom tužbom je zatražena i novčana renta, dakle buduće davanje određenog iznosa novca od dana presude pa dok za to traju uvjeti - i to na ime buduće nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli uslijed smrti bliske osobe, piše Blic.