Unatoč evropskim sankcijama, ruska nafta masovno stiže u zemlje Europske unije preko Turske – a 'najbolja stvar' je što tamo nema ničeg ilegalnog. Shema koju koristi Rusija moguća je zbog "rupe" u evropskim sankcijama, koja dozvoljava uvoz "miješanih" goriva u EU - ako nisu označena kao ruska - prema istraživanju Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA) i Centar za proučavanje demokratije (CSD) i nezavisna Politica .

Za samo godinu dana Rusija je u tri luke uspjela ostvariti tri milijarde eura. Sva ruska nafta uvezena u EU preko te sheme prethodno je prepakirana u Turskoj i označena kao neruska, pokazuju novi izvještaji.

"Turska se pojavila kao strateška destinacija za ruske naftne derivate koji se preusmjeravaju u EU, generirajući stotine miliona poreskih prihoda za rusku kasu," rekao je Martin Vladimirov , viši energetski analitičar u CSD-u.

Politico je također prošle godine otkrio da je Moskva zaradila još milijardu eura koristeći rupu kroz poslove u Bugarskoj.

Također treba naglasiti da su ova posljednja otkrića došla u vrijeme kada se odnosi Turske i EU pogoršavaju zbog njenih poteza koji idu u prilog Kremlju. Turska je od početka rata u Ukrajini nudila da postane gasno čvorište Moskve, a istovremeno iz nje crpi ogromne količine nafte.

U toku su razgovori o 14. paketu sankcija Rusiji, a u svjetlu najnovijih informacija sve se više govori o još strožem pristupu, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri spriječilo rusko izbjegavanje sankcija. Istovremeno, ključno je osigurati da treće zemlje, posebno NATO saveznici poput Turske, budu što je moguće više usklađene s evropskim sankcijama.

Prije ruske invazije na Ukrajinu, EU je uvezla četvrtinu svoje sirove nafte i 40 posto svog dizela iz Rusije. I dok je evropski blok odlučio da 2022. godine potpuno zabrani uvoz ova dva proizvoda iz Rusije, Turska je tiho počela da povećava uvoz ruskih naftnih derivata, kao i izvoz goriva u EU.

Brojevi se prilično poklapaju. U periodu od februara 2023. do februara 2024. Turska je povećala kupovinu goriva u Rusiji za 105 posto u odnosu na godinu ranije, dok je u istom periodu turski izvoz goriva u EU skočio za 107 posto.

To ne znači da je svaki barel nafte koji je u Evropsku uniju stigao iz Turske ruski, jer ona i dalje ima rafinerije koje mogu preraditi skoro milion barela sirove nafte dnevno. Ali geografski položaj nekoliko turskih luka u kombinaciji sa podacima o uvozu i izvozu ukazuje na to da su značajne količine ruskog goriva jednostavno prepakirane i proslijeđene dalje.

Na primjer, jugoistočna luka Cejha ima vrlo ograničene cestovne i željezničke veze s rafinerijama, pa osim tankera, ima vrlo malo načina za velike isporuke goriva. U spornom periodu ta luka je primila oko 22 miliona barela goriva, od čega je 92 odsto iz Rusije - tri puta više nego godinu dana ranije. U istom periodu 85 posto goriva iz te luke izvezeno je u EU. Sve ovo govori da je veliki dio ruskog goriva prebačen na tržište EU samo s drugom oznakom.

Ista luka je već bila pod lupom zbog sličnih sumnji. A slična je situacija i u druge dvije luke - Marmara Ereglisi (gdje su se isporuke iz Rusije udvostručile za godinu dana) i Merin (gdje su se utrostručile). U slučaju ove dvije luke, povećanje uvoza iz Rusije poklopilo se i sa povećanjem izvoza iz ovih luka u EU.

(Erna H.)