Burna objava Senada Pećanina nakon imenovanja Marina Vukoje: Bošnjaci kao balkanski Palestinci sa "Gazom" i "Zapadnom Obalom"
Imenovanje Marina Vukoje kao sudije u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, izazvao je burne reakcije u javnosti.
Njega je imenovao Predstavnički dom Parlamenta FBiH sa 51 glasom za.
Dok iz stranaka "Trojke" kažu da nije riječ o nikakvoj izdaji države, već o omogućavanja funkcionalnosti ove institucije, argumenti opozicije protiv Vukoje su da uopšte nema iskustva kao sudija, te da je blizak HDZ-u i Draganu Čoviću.
Advokat i novinar, Senad Pećanin, također je komentarisao imenovanje Vukoje.
Njegovu objavu na društvenoj mreži X prenosimo u cijelosti:
- Nezakonitim izborom Čovićevog službenika Marina Vukoje, uposlenika Parlamenta BiH i izbornog kandidata HDZ— a, u Ustavni sud BiH, SDP BiH, Naša stranka i Narod i pravda su do srži ogoljeli prevaru svojih glasača, koje su godinama uvjeravali da neće biti partneri kriminalnih etno-nacionalističkih stranaka koje predvode Bakir Izetbegović, Milorad Dodik i Dragan Čović. Doduše, svoje obećanje su trećinski ispunili: još od posljednjih izbora u Mostaru, dosljedni su jedino u odbijanju saradnje sa SDA, čak i po pitanjima u kojima SDA nije prihvatala kapitulaciju pred zahtjevima SNSD-a i HDZ-a, iza kojih je stao i Visoki predstavnik Hrvatske i HDZ- a u BiH Christian Schmidt.
Ipak, sa stanovišta vlastitih, kriminalnih, koruptivnih interesa dobro uhljebljenih oligarhija stranaka “Trojke”, koalicionih partnera Milorada Dodika i Dragana Čovića, njihova politika nije nerazumna, iako je, očigledno, katastrofalna po mogućnosti ne samo izgradnje građanske i demokratske Bosne i Hercegovine, već i njenog pukog opstanka, a evo i zašto:
⁃izbori 2026.: nakon promjena Izbornog zakona koje je nametnuo Visoki predstavnik Vlada FBiH se neće moći formirati bez saglasnosti HDZ-a, bez obzira na rezultate;
⁃ova činjenica omogućava Draganu Čoviću izvanrednu poziciju: da ucjenjuje i bira partnere za Vladu Federacije BiH između SDA i njenih partnera, s jedne, i “Trojke”, s druge strane;
⁃najvjerovatniji ishod nakon izbora 2026. godine je nova četvorogodišnja Vlada Federacije BiH u “tehničkom mandatu”, po uzoru na drugi mandat vlade premijera Fadila Novalica; toga su svjesni i Nermin Nikšić, Edin Forto i Dino Konaković i zato je njima važnije od rezultata izbora 2026. godine (na kojima će biti kažnjeni od prevarenih glasača) da udovolje Draganu Čoviću koji će im sačuvati fotelje još četiri godine, a to je “Trojci” najvažnije;
⁃upravo se ovdje krije objašnjenje nerazumnog povlađivanja “Trojke” nalozima Dragana Čovića ( unatoč javim upozorenjima čak i Vlade SAD) koje će dugoročno imati katastrofalne posljedice po mogućnost očuvanja države BiH koja neće biti državni provizorij pod upravom Beograda i Zagreba sa Bošnjacima kao balkanskim Palestincima sa “Gazom” ( sarajevski, tuzlanski i zenički kanton) i “Zapadnom Obalom” ( Bihać, Velika Kladuša, Cazin i Bužim);
⁃s obzirom na značaj Ustavog suda BiH kao ključnog državnog organa za očuvanje države BiH i očuvanja mogućnosti njene integracije u NATO i Evropsku uniju, te činjenice da su izborom HDZ-ovog Vukoje omogućili da Ustavni sud BiH u bliskoj budućnosti ( bez stranih sudija ili sa dovoljnim jednim od troje stranih sudija) postane organ koalicije Dodik-Čović, lideri “Trojke” (Nermin Nikšić, Zukan Helez, Edin Forto, Dino Konaković, Peđa Kojović, Sabina Čudić…) zaslužuju svaki politički i moralni prezir , uz njihove poslanike koji su ispunili nalog Dragana Čovića, čija imena treba zapamtiti: Abanspahić Fuad, Boban Ivan, Dugić Siniša, Salkić Razim, Helez Nijaz, Hodžić Kadrija, Karajbić Elvir, Kozarević Hajrudin, Kajinović Nihad, Okić Azra, Prlić Lana, Subašić Senad, Zukan Belmin, Žuljević Aner, Abaspahić Fuad Karajbić Elvir (SDP BiH), Beganović Alma, Halilovic Suada, Junuzović-Kaljić Amra, Smajlović Rasim, Mekić Amel, Milišić-Pepić Ajla,Dževahid Sokić (Narod i pravda), Čamdžić Mirsad, Marinković-Lepić Mirjana, Mioković Dragan, Nikšić Damir, Purić Amir, Marko Cvitanović ( Naša stranka), Pirić Elzina (PDA), Maja Uremović ( “Pomak”), Arnel Isak, Uzunović Kenan ( “nezavisni”), napisao je Pećanin.