Često slušamo od političara iz Srbije, ali i manjeg bh. entiteta RS, o pokušaja atentata na Vučića, koji je tu, tobože, samo došao da položi cvijet. 

Od te 2015. godine, nijedan visoki zvaničnik nije posjetio Srebrenicu i Potočare.

Iduće godine će se navršiti deseta godišnjica od ovog događaja, pa smo Tužilaštvu Bosne i Hercegovine poslali upit o aktivnostima na ovom predmetu. To smo uradili još prije pet dana. 

Iz Tužilaštva BiH, naravno, nisu odgovorili ni na ovaj upit. Eventualni naknadni odgovor ćemo objaviti.

U nastavku vam donosimo hronološki kako je tekla istraga o ovom slučaju.

Već 15. jula 2015. godine, dakle, samo četiri dana nakon napada, državno tužilaštvo započinje istragu, odnosno, izdaje policijskim agencijama naredbu za provođenje istražnih aktivnosti i prikupljanje dokaza o navedenom događaju.

Napad na Vučića Tužilaštvo BiH je tada okvalifikovalo kao krivično djelo iz člana 192. Krivičnog zakona BiH – Ugrožavanje osoba pod međunarodnom pravnom zaštitom.

Na konferenciji za novinare u Beogradu, 16. jula, Vučić kaže kako je pogođen kamenom u usnu, nakon čega su mu pale naočale i slomile se, dodavši da napad nisu organizirale porodice žrtava, već navijači jednog fudbalskog kluba iz Srbije.

Krajem jula iste te godine, službenici SIPA-e priveli su Almira Merdića, Elvedina Himzića i Muju Dizdarevića iz Tešnja, osumnjičene za napad, ali su odmah nakon saslušanja pušteni na slobodu.

U slučaj se uključuje i Specijalno tužilaštvo Republike Srpske. MUP Republike Srpske 1. aprila 2016. godine podnosi Specijalnom tužilaštvu izvještaj protiv četiri poznata i dva nepoznata lica, osumnjičena za napad na Vučića.

U izvještaju su bila imena pomenutih Merdića, Himzića i Dizdarevića, te Almira Šehomerovića iz Srebrenice. 

Tadašnji direktor MUP-a Republike Srpske Gojko Vasić potvrdio je da je policija prikupila više desetina dokaza i snimaka kako pojedinci nasrću na srbijanskog premijera.

U augustu 2016. godine, Tužilaštvo BiH je obustavilo istragu protiv glavnoosumnjičenog za napad na Vučića, Almira Merdića iz Jelaha i drugih osumnjičenih.

Tadašnji šef srbijanske diplomatije Ivica Dačić, na obustavljanje istrage je optužio bošnjačke političare da stoje iza napada. 

"Godinu dana ne samo da nisu ništa preduzeli na otkrivanju napadača i organizatora, već su sve učinili da ih zaštite", kazao je Dačić tada.



Nekoliko godina kasnije, tadašnji ministar unutrašnjih poslova RS-a Dragan Lukač, napad na Vučića u Potočarima okarakterisao je kao pokušaj ubistva, tvrdeći da je MUP manjeg bh. entiteta prikupio brojne dokaze, fotografije, imena i saznanja o organizatorima napada na Vučića.

"I kada se vide snimci koji pokazuju kako su ga okruživali jasno je da to nije bilo spontano i da se radilo o organizovanom pokušaju linča", rekao je Lukač u odgovoru na pitanje o nekim iz Organizacionog odbora za obilježavanje genocida u Srebrenici da je Vučić, tadašnji premijer Srbije, iscenirao atentat na sebe prilikom posjete Potočarima.

Dodatne sumnje izazvao je jedan izgubljeni mobitel u Potočarima. Naime, riječ je o mobitelu BIA-e (Bezbjedonosno-informativna agencija Srbije), kojeg je pronašao jedan muškarac iz Živinica, pročitao sadržaj poruka, te nakon toga dao iskaz u SIPA-i.

Niko ga iz Tužilaštva BiH nije kontaktirao.

Navodno je taj mobitel pripadao Milanu Dumanoviću, pripadniku MUP-a Srbije, koji je dobio otkaz zbog akcije "Potočari". 

Protiv njega i njegovog kolege Mladena Trbovića je podignuta optužnica zbog navodnog odavanja službene tajne, odnosno, nakon intervjua koji su dali Al Jazeeri 2016. godine. Oni su tada kazali da su pripadnici njihove jedinice po usmenom naređenju nadređenih, bez legitimacije i naoružanja, bili upućeni u Potočare 11. jula 2015. godine, sa zadatkom da tajno snimaju komemorativni skup.

Nakon šest godina, u decembru 2022. godine su oslobođeni optužbi.

Dumanović je u emisiji Utisak nedelje Olje Bećković, kazao da su nelegalno poslani tamo od Dijane Hrkalović, te do detalja opisao šta se dešavalo. 

"Ministar Nebojša Stefanović kad je izašao rekao je da ja negiram da je bio atentat. Ja ne negiram da je bio napad, ali atentat nije bio. Stefanović nije bio tamo, ja jesam. Osiguranje predsjednika je bilo tamo, što je potpuno regularno i normalno. Bili smo poslani mi kao Odjeljenje za opservaciju i dokumentovanje. Prvi put u historiji MUP-a Srbije, odjeljenje koje nikada nije bilo poslano u inostranstvo. Poslani smo van svakih sporazuma. Poslani smo sa navodnim zadatkom ukoliko se desi napad na Vučića. Zašto smo mi shvatili zašto je to nelegalno? Tadašnji šef osiguranja Vučića, nama je kada smo stigli u Potočare, prišao poslije sat i pitao: 'Ko ste vi?'. Kada je naš načelnik rekao da smo MUP Srbije, rekao je: 'Ko ste vi, ko vas je poslao ovdje'. Nije bila koordinisana akcija, dokazat će se kroz postupak koji se vodi da nismo poslani zakonski. Ja sam bio blizu Vučića, napad jeste postojao, tako da su pojedinci koji su bili na groblju bacali grumenje zemlje koje se raspadalo u zraku, bačena je i jedna patika. 2015. godine grupa Belivuka nije postojala jer ju je vodio Aleksandar Stanković. Ne znam da li su bili zaduženi da isceniraju, ali znam da je ta grupe Belivuka sve vrijeme bila u kontaktu sa Dijanom Hrkalović", kazao je Dumanović. 



(Ajdin B.)